Miris borova i Halkidiki
Povratak na sve nagradne konkurse05-04-2014
Miris borova i Halkidiki
Moj prvi dolazak u Grčku, na Halkidiki je vreme uoči Vaskrsa. Poluostrvo Kasandra i mesto Pefkohori . Sve u tom mestu peva, glasno se smeje ili prosto nasmejano ćuti. Kao da sam u njemu rodjena.Tako poznat, srdačan, blizak, mali i topao. Sve vrvi od radosti i boja. Iz pekare se širi opojan, mirisan dah vrućeg hleba i kolača a devojke u belom se osmehuju. U glavnoj ulici sa leve i desne strane nižu se dućani i prodavnice. Iz izloga proviruju časovnici, suveniri, nakit od zlata, fino dizajnirane flaše maslinovog ulja, tkanine jarkih boja, delikatesi, sirevi, urme, začini...Prava meka za sva čula!
Moj apartman gleda na Trg, nedaleko je od pravoslavne crkve. Terasa je duga pa sa jednog kraja vidim more. Svakog jutra čujem vaskršnju službu na grčkom jeziku, pijem kafu a Grk Jorgos me srdačno pozdravlja. Pas Laki sedi u hladovini palme, nestremice gleda u mene očekujuci da mu donesem njegov mali obrok. Suton zajedno sa borovima kroz prozor predveče ulazi u moju sobu.
A more...tirkizno, Egejsko... jedan opojan praznik sa radosnim svitanjem. Sivkasta boja galebovog perja a mirni talasi u sebi nose sunce, nebo, odraz obala i lome se sa muzikom koju slusam. Po ceo dan sam na obali. Sunce je prijatno a more prvih dana nešto hladnije. Već narednog je voda već toplija, tako da se kupam i uživam u njegovoj čistoti i prozračnosti. Plaža je duga, peskovita sa bambusovim suncobranima. Pijem sokove od ceđenog voća i razmisljam da li u daljini vidim obrise Atosa.
Šetaliste prepuno turista, pored mora, sa bezbroj restorana i taverni. Jedemo grčku salatu i njihove specijalitete uz belo vino i grčku muziku. Često smo u piceriji Kapri gde vas služe najboljim i najvećim picama i lazanjama. Iz Pefkohorija možete pešačiti do susednog grada Hanioti, otići na izlet i posetiti Meteore, Atos ili najlepšu plažu Ksenija. U Pefkohoriju možete sve i odmarati se, uživati i odlično zabaviti. I govoriti Srpski jezik!
Poseban dan za mene bio je Veliki petak.Tog jutra na najtužniji hrišćansi praznik otišla sam u crkvu. Sve je tiho i mirno a borovi u porti male crkvice izgledaju kao tužni stražari. Prelep ikonostas, miris cveća i ulja se siri. Bila sam zadivljena. Grci uoči Vaskrsa od latica ruža, hrizantema, narcisa, prave venčiće kojima ukrašavaju ikone, postolje za plastenicu. Crkva u cveću.
Te večeri smo krenuli za Srbiju. Kroz prozor ulazi suton sa mirisom borova. Ostaje iza mene moj radosni grad. Znam da ću se vratiti!
Snezana Nikolić