“BEJBICE” NA DRINI ZELENOJ
Povratak na sve nagradne konkurse05-04-2014
“BEJBICE” NA DRINI ZELENOJ
U vreme prvomajskih praznika prethodne godine, spremila sam malo iznenađenje za svoju najbolju drugaricu, “bejbicu” Deu, jedan avanturistički vikend. Izbor je pao na rafting na Tari-avanturu za koju je moja majka, kad god bih pomenula da tamo želim da idem, uvek govorila: ,,Bogami, nećeš dok god ti ja dajem pare za to“.
Telefonskim pozivom iz Niša prenela sam radosnu vest u Novi Sad. Vest da putujemo zajedno, bila je propraćena njenim oduševljenjem što se ponovo nalazimo i to na tako divnom mestu. Dve “bejbice”,kako smo jedna drugu zvale, dva “ratna” druga iz studentskih dana, razdvojene već godinu dana zbog master studija. Daljinu od 400 km ublažavamo i danas posetama vikendom, ali neki ovakav predah je upravo ono što nam je bilo potrebno. Malo avanture i slobode u ime pet godina drugarstva.
Spakovale smo svoje “starke” i karirane košulje, dobro raspoloženje i ukrcale se na adrenalinsku turu. Dvojica momaka koji su sedeli iza nas još na samom početku putovanja u razgovoru su pominjali šargarepu i paradajz, više puta: ,,Kako ti se čini šargarepica,slatka je ?“.
Pošto su nama kose tada bile obojene u narandžasto i crveno, mi smo pomislile da oni u šiframa pričaju o nama, pa smo se dogovorile, okrenule se prema njima i u šali im rekle: ,,Momci, možete nas slobodno zvati Tomatina i Karotina“. Od tog trenutka postali smo ekipa, ne nas četvoro, nego svi putnici iz kombija, koji su se tada smejali sa nama.
Ekipa je jedva dočekla kafu i komplet-lepinju na Zlatiboru. Igrali smo karte u mraku ispred bungalova, održali mini-koncert bez struje, u džipu, dok smo se spuštali niz kanjon. Vrištanjem i smehom na čamcu borili smo se protiv divlje reke. Popodne sedeli na ljuljašci, a uveče pevali greleći se, tobož samo drugarski, u kampu pokraj vatre.
Tu smo obećale jedna drugoj, da ćemo ovako nešto ponavljati svakog proleća, da će 1. maj biti i praznik našeg drugarstva i da avanture “bejbica” neće prestati zbog pet stotina kilometara razdvojenosti, naprotiv, nas će ti kilometrri spajati.
Dubravka Kostić