Nevesta mora
Povratak na sve nagradne konkurse05-04-2014
Nevesta mora
Dok smo joj prilazili lagano trajektom, ekipa odabranih, nekolicina zaluđena istorijom, ostatak izgnan dosadom iz Bg-a, miris soli mi širi nozdrve, a februarski vetar opominje. Dok obrisi postaju jasniji, ona se lagano stvara ispred tebe, nevesta mora dok je talasi nežno miliju. Sa prvim korakom shvataš zašto je posebna i nesvakidašnja, pružaš ruke da je osetiš pod prstima. Vodene ulice, mnoštvo mostova, reka ljudi, a krilati lav sa visine nemo te posmatra. Koliko god ljudska ruka ima dara za destrukciju, ovde je dala svoje najbolje, arhitekte su dali mašti na volju, a veštim potezima kičice starih majstora slika je nastajala stolećima.
Bežeći od gradske vreve, istražujemo zabačene uličice, uživamo u malim pustim campi-ma, tražimo kutak za sebe.
Dok dan odmiče, sunce nas svojim pipcima dodiruje, a ona na svojim dlanovima ljulja, vraćamo se ka glavnoj arteriji ovog rečnog krvotoka. Sa razlogom naziva “Grande” shvataš ipak da je ovo grad sa svojim doduše nestandardnim saobraćajem, taxi, gradski prevoz, dostavna vozila čak i to ima svoju lepotu. Sumnjam da bi se stanovnici grada složili sa mnom, za njih to je gužva, posao, avaj svakodnevnica.
Dok violina uličnog svirača para mi dušu, mislima klizim kroz njene reljefe, pogled mi zastaje na Gospu od Spasa čiju lepotu davno spozna pesnik naš. Ispovedam tiho grehe da me čuje samo On u nadi da oprosti i sažali na ovo lice naborano.
Zvezdani pokrivač nas je već uzeo pod svoje, uživamo u balu pod otvorenim nebom, divimo se raznolikim maskama i odorama, Venceijanci bude stare duhove i vremena kada je nebo bila granica. Dok pijemo kuvano vino da ugrejemo umorne udove stapamo se sa karnevalom, oslobađamo prokletog oklopa monotonosti koja nas čvrsto grli svakog dana i upijamo trenutak slobode.
Pesma gondolijera se u daljini prolama kroz noć, rekli smo joj hvala za sećanja koja ce doći, sa setom u srcu i osmehom na licu ostavismo je da sniva i dočekuje druge duše koje će istim putem poći. Predstava završena, zavesa spuštena, aplauz od hiljadu i naklon od jednog...
Željko Radovanović